Poticajno roditeljstvo
Poticajno roditeljstvo


Kvalitetna, poticajna, sretna obitelj jest obitelj u kojoj je kvaliteta međusobnih odnosa takva da svi članovi obitelji napreduju i razvijaju se zdravo kao ljudska bića. Poznati danski obiteljski psiholog i psihoterapeut Jesper Juul smatra da je za stvaranje kvalitetnih odnosa u obitelji neophodno podržavanje četiri temeljne vrijednosti:
·    Ravnopravno dostojanstvo
·    Osobni integritet
·    Autentičnost
·    Osobna odgovornost
Ravnopravno dostojanstvo u odnosima među članovima obitelji znači da se sa jednakom ozbiljnošću shvaćaju želje,osjećaji, mišljenja i potrebe svih članova obitelji. U takvoj obitelji članovi mogu slobodno reći što osjećaju i misle bez straha od odbacivanja, kritiziranja ili omalovažavanja. Na taj se način uvažava osnovna potreba svakog čovjeka, a to je da ga se vidi , čuje i shvati ozbiljno. Ravnopravno dostojanstvo postiže se prvenstveno jezikom, kroz dijalog u kojem obje strane imaju dovoljno vremena da izraze sebe – svoje vrijednosti, stavove, snove, želje, očekivanja i emocije. To ne znači da će se svaka izražena želja ispuniti, ali pojedinac ima pravo izreći je i ne biti ismijan ili prekoren zbog toga. U obiteljima gdje postoji ravnopravno dostojanstvo govori se slobodno o vlastitim strahovima, ljutnjama, brigama, radostima i tugama.
Da bismo mogli govoriti o tome što mislimo, kako se osjećamo, što volimo ili ne volimo – potrebno je poznavati sebe. Poticajne obitelji potiču razvoj osobnog integriteta svakog pojedinca. Osobni integritet čini zbroj osjećaja, vrijednosti i misli pojedinca, te poštovanja za te osjećaje, vrijednosti i misli Razviti osobni integritet kod svog djeteta znači:
·    Pomoći djetetu da upozna sebe, svoje potrebe, želje, stavove, viđenje svijeta oko sebe.
·    Brinuti se da ne povrijedimo djetetove granice, da mu ne nanesemo tjelesnu, emocionalnu ili seksualnu povredu.
·    Pokazati djetetu kad je ono ugrozilo naš integritet, kad je nas povrijedilo ili prešlo našu granicu, jer će na taj način učiti kako brinuti o tuđem integritetu. 
Do povrede osobnog integriteta dolazi kada okolina ismijava, kritizira, odbacuje nečije
mišljenje, potrebe i osjećaje. (Primjeri:«Ništa te ne boli – nemoj glumiti!» ili «Ne može ti biti dosadno..» ili «»Moraš još jesti«) Međutim, nećemo povrijediti integritet ako ne ispunimo nečiju želju ili očekivanje, npr. ako djetetu ne kupimo sladoled ili skupe tenisice. Ljudi imaju pravo željeti, što ne znači da sve želje moraju biti ispunjene.
U obiteljskim odnosima, kao i u svim drugim zajednicama, pojedinac mora naći ravnotežu između zadovoljavanja osobnih potreba i sposobnosti davanja drugima. To znači da ćemo ponekad prvanstveno čuvati osobni integritet, a ponekad surađivati sa članovima obitelji, a privremeno zanemariti neku svoju želju, potrebu ili mišljenje. Važno je samo da izbor između integriteta i suradnje bude naš vlastiti izbor, a ne nametnut od nekog drugog.

Blizak i topao odnos između članova obitelji moguć je samo ako su ljudi autentični, a to znači ako iskreno, vjerodostojno izražavaju sebe. Tijekom života mnogi odrasli naučili su glumiti različite uloge, a iskrene , prave osjećaje ili mišljenja drže sakrivene jer se boje poruge, kritike ili odbacivanja. U slobodnim, otvorenim obiteljima članovi mogu biti ono što jesu – mogu biti autentični. Djeca će učiti autentičnost od svojih roditelja. Takvi su roditelji «svjetionici svojoj djeci, koji u pravilnim razmacima šalju jasne signale iz kojih djeca mogu naučiti kako ploviti kroz život.» (Jesper Juul, 2004.).Djeca često ne znaju što im je potrebno, ona samo znaju što žele. Ako se roditelji počnu ravnati prema dječjim željama, djeca ne dobivaju što im je potrebno.
Da bismo autentično izrazili sebe, a ne povrijedili tuđi integritet – važno je kako nešto kažemo. Kvalitetna komunikacija sadržava nekoliko osnovnih vještina:
·    Izraziti se u prvom licu, govoriti o sebi, a ne o drugome. «Ja se sada osjećam...,ja  mislim....»
·    Aktivno slušati sugovornika, bez komentara, prekidanja, upadanja.
·    Tražiti jasno ono što želite, reći konkretno što očekujemo od druge osobe.
·    Poštivati i prihvatiti međusobne razlike.
U poticajnim obiteljima svi članovi nastoje biti osobno odgovorni, a to znači da donose odluke, prave izbore i snose posljedice svojih odluka i izbora.
I još nekoliko savjeta:
§    Imati vremena jedni za druge – kako bismo čuli tuđe misli, osjećaje, nade, snove...
§    Stalno i iznova upoznavati osobe s kojima živimo – jer svi se mi stalno mijenjamo.
§    Dijeliti svoju intimu sa članovima obitelji – što povećava međusobnu bliskost i prisnost.
§    Zajedno provoditi vrijeme, pronalaziti aktivnosti koje vas sve raduju.
§    Iskazati članovima obitelji svoju ljubav i privrženost, malim sitnim znakovima pažnje: lijepom riječi, pohvalom, toplom pisanom porukom.
§    Brinuti o potrebama i osjećajima članova obitelji, biti odgovoran za sebe, ali i za ostale pripadnike obitelji.

  Top free joomla themes