Biti radoznao
Biti radoznao

Dr. sc. Tajana Preočanin, doc., Kemijski odsjek prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Prof. Ksenija Benaković, psiholog DV Mali Princ, Zagreb

Najvažnije je nikad ne prestati postavljati pitanja. Radoznalost postoji s razlogom. Čovjek ne može ne biti zadivljen kad razmišlja o misterijima vječnosti i života, o čudesnoj strukturi stvarnosti. Dovoljno je da svakog dana uspijemo razumjeti samo mali dio te misterije.

Albert Einstein
Dijete pokušava razumijeti svijet koji ga okružuje i prilagoditi ga svojim potrebama. Da bi to uspjelo, ono ga mora upoznati, otkriti kako funkcionira. Taj se proces zbiva uz neke osnovne preduvjete, a to su djetetova urođena radoznalost, aktivna interakcija sa socijalnom i materijalnom okolinom i osiguravanje uvjeta za razvoj misaonih operacija. Prema suvremenim spoznajama neuroznanosti za razvoj procesa obrade podataka (pozornost, pamćenje, stvaranje predodžba, usporedba, analiza, sinteza, rješavanje problema) potrebna je sigurnost, ljubav okoline, odsutnost stresa i straha, što će omogućiti razvoj potrebnih živčanih struktura.
Djeca iskazuju interes za nove stvari oko sebe još od samog rođenja (ako ne i prije). (Biti radoznao znači biti otvoren za različita životna iskustva, biti sklon istraživanju novog, neobičnog i nejasnog.) Radoznalost ih potiče da istražuju svoje okruženje, manipuliraju stvarima oko sebe, postavljaju pitanja, stvaraju pretpostavke, ispituju, donose zaključke i povezuju informacije koje stječu na taj način. Kroz istraživanje svoje okoline djeca otkrivaju svojstva svijeta oko sebe, stvaraju uzročno-posljedične veze među stvarima i upoznaju zakonitosti. Trogodišnjak koji se igra sipajući vodu u posudice različitih oblika i veličina, stvara na taj način prve koncepte o masi i veličini. Predškolsko dijete koje je uočilo punoglavca u bari, donijelo ga kući i pratilo njegovu preobrazbu u žabu, na jednostavan je način usvojilo osnove složenih bioloških procesa rasta i razvoja. Djeca svoja znanja ne stječu pasivno, već ih stvaraju kroz vlastitu aktivnost, ugrađujući nove informacije u svoj sustav postojećih informacija, oni kontinuirano kreiraju i rekreiraju svoj model realnosti (prema teoriji J.Piageta). Cijeli taj proces nalikuje znanstvenom istraživanju: vođeno urođenom radoznalošću, dijete želi razumjeti svijet oko sebe, uočava neki problem , postavlja hipotezu o rješenju tog problema i kroz vlastitu akciju provjerava njenu točnost. Poticajno socijalno i materijalno okruženje djeteta, uz njegovu urođenu radoznalost, čini glavnu odrednicu kvalitete njegova učenja.
Krug učenja možemo definirati i na slijedeći način: radoznalost vodi do istraživanja, istraživanje će dovesti do otkrića, otkriće nam pruža zadovoljstvo, pa ćemo ponovo krenuti u istraživanje, postajemo sve sigurniji i spretniji, usvajamo nove i nove vještine, one nam jačaju samopouzdanje i samopoštovanje što nam daje osjećaj sigurnosti i zato možemo krenuti u novo istraživanje...
Nažalost, kod dijela djece radoznalost blijedi s godinama. Najčešći uzroci su: nerazumijevanje okoline, neodobravanje, strah, nesigurnost. Ako roditelji i okolina podržavaju djetetovu radoznalost, pružaju mu sigurno utočište iz kojeg dijete može kretati u svoja istraživanja i vraćati im se da podijeli svoja otkrića, dijete će nastaviti sigurno i samopouzdano otkrivati svijet oko sebe.
Radoznalost i spoznajni razvoj potaknut ćemo bogatim, poticajnim, multisenzoričkim materijalnim okruženjem djece. Različiti materijali omogućit će djeci istraživanje logičkih, matematičkih i fizikalnih fenomena i pojava, kroz sva osjetila, poput magnetizma, svjetla i sjene, ravnoteže, statike, kosine i drugo. Odrasla osoba je važna da prati proces istraživanja djeteta, dodaje po potrebi nove materijale, pomaže pri usvajanju strategija učenja i rješavanja problema, potiče samostalnost i ustrajnost, vodi dijete do njemu važnih spoznaja te prilagođava proces istraživanja mogućnostima svakog djeteta. 
Organizacija znanstvenih pokusa iz područja kemije, biologije, fizike u predškolskoj ustanovi ili roditeljskom domu, dodatno će obogatiti proces spoznaje djeteta i  potaknuti njegovu radoznalost.

Znanstveni projekt u vrtiću

Razgovor s djetetom, šetnja prirodom, zajedničko pripremanje hrane, radovi oko i u kući mogu biti neiscrpan izvor ideja za proučavanje pojava i promjena koje nas okružuju. Sustavno promatranje dešava se u procesu znanstvenog projekta. Djetetu se pritom može lako osmisliti radni prostor te kuhinju ili radnu sobu pretvoriti u mali istraživački laboratorij. Pažljiva priprema cjelokupnog procesa otvara vrata djetetu ka poticanju radoznalosti, logičkom razmišljanju i zaključivanju:

1.    Prostor – zaštićena radna površina. Dobro je da je u blizini dotok i odljev vode.
Na radnom prostoru ne bi trebalo biti suviše za istraživanje nepotrebnih predmeta.
2.    Pribor – to mogu biti predmeti iz svakodnevne upotrebe (plastične čaše, zdjelice, tanjuri, žlice, prazne boce ...).  Treba paziti da je posuđe dovoljno transparentno i da omogući dobru vidljivost promjena za vrijeme pokusa.
3.    Priprema za pokus – dijete treba uvesti u problem. S primjerima iz svakodnevnog života navesti ih da iznesu vlastita dotadašnja viđenja i zapažanja. Nakon toga iznijeti ideju ispitivanja i upoznati djecu s radnim prostorom i priborom.
4.    Pokus – dobro je da je pokus vođen. Odnosno da dijete u svakom trenutku zna što treba raditi. Također treba dopustiti ali i ograničiti prevelika odstupanja od naputaka. Ako je pokus previše ograničen i zahtjeva strogu dosljednost moguće je da će postati dosadan i da će se dijete i/ili odgajatelj više usmjeriti na izvedbu nego na zapažanja. S druge strane preveliko odstupanje od uputa može rezultirati neuspjelim pokusom. U najboljem slučaju odrasla osoba vodi mali broj djece kroz pokus, postavlja odgovarajuća pitanja koja djecu vode do zaključka i istovremeno odgovara na njihova pitanja. Djeci treba pomoći da prilikom istraživanja vode bilješke u obliku tablice ili crteža.
5.    Rezultat – slijedi razgovor o zapažanjima, donošenje zaključaka, izrađivanje izvještaja (plakat, tablica, crtež).


Mogućnosti istraživanja su velike od svakodnevnih promjena do malih znanstvenih projekata koji dostupni na Internetu ili literaturi. Kao primjer navodimo nekoliko primjera i dva jednostavna kemijska pokusa: duga u čaši i čaroban kupus.
Zaleđivanje/odleđivanje/isparavanje vode tijekom hladnih dana: plastične boce napunjene vodom i postaviti ih s vanjske strane prozora (ili na balkonima ili dvorištu vrtića) i ostaviti tijekom noći – ta ista voda će se u toploj prostoriji odlediti, a ako duže stoji i ispariti. Moguće je istražiti ponovljivost procesa, može li se zalediti otopina soli ili šećera, može li se zalediti neka druga tekućina?
Otapanje: pokušati u vodi otopiti sol, šećer, brašno, zrnje, pomiješati ulje, ... Razmotriti koliko se tvari može otopini u određenoj količini vode, gdje nestaju kristalići soli, mijenja li voda svojstva ako se u njoj nešto otopi (okus, miris, transparentnost, ...)
Kristalizacija: otopiti kristaliće soli ili šećera u malo vode da se dobije otopina i ostaviti posudice na toplome i mirnom mjestu te pričekati nekoliko dana da tekućina ispari i pojave se kristali. Zaključiti da se kristalići mogu „sakriti“ u vodi, ali i „otkriti“.
Filtriranje: otopine i smjese filtrirati kroz lijevak u koji je umetnut papir za filtar kavu. Razmotriti što prolazi kroz rupice filter papira, što se dešava s vodom dok prolazi kroz filter papir, prolaze li otopljeni šećer (sol) kroz rupice filter papira, što bi se desilo kad bi rupice na filter papiru smanjili? Promotriti pore filter papira ispod povećala.
Mikroskopiranje – ponekad je u vrtiću dostupan mikroskop kojim se može zaroniti u svijet malog i promatrati kristaliće soli (pravilne kockice), šećera (nepravilni kristalići), brašna (kuglice), strukturu dijelova biljaka (listovi, latice, cvjetni prah, korijen, plodovi...), tekstura različitih materijala (papira, tkanine, drva, metala, ...), mikroorganizmi (voda iz bare), ....
Mogućnosti je nebrojeno. Važno je da je izvedba pokusa kao i objašnjenje prilagođeno razini djetetovog poimanja. Kao što je već rečeno bitno je da dijete aktivno sudjeluje u cijelom procesu – od pripreme prostora i pribora, izvođenja pokusa, procesa promatranja, vođenja zabilježaka, razmišljanja i zaključivanja.



duga u čaši (Slika 1)

Pribor: 4 čaše, velika epruveta (ili uska - visoka čaša), mala čaša za mjerenje volumena vode s označenim volumenom vode, žlica, 4 štapića ili žličica za miješanje

Materijali:  voda, šećer, prehrambene boje (crvena, žuta, zelena i plava)
Prehrambene boje je dobro otopiti prethodno u malo vode te dati djeci da dodaju otopine  kapalicama (bočice za dokapavanje koje se mogu nabaviti u ljekarnama).
Vodu naliti u plastičnu bocu i dati djeci da sami odmjeravaju odgovarajuće volumene u označenim čašama (čaše mogu biti označene ili se na njih vodootpornim flomasterom označi odgovarajući volumen)

Priprema za pokus: razmotriti što je duga, što se događa kad se pomiješaju šećer i voda, koliko se šećera može otopiti u vodi, što je otopina, kako obojiti zašećerenu vodu, kako se rade lizalice, ...

Postupak:
U pripremljene čaše djeca redom dodaju šećer, prehrambenu boju i vodu.


Čaša    Šećer    Prehrambena boja    Volumen vode      
1    1 žlica    crvena    45 mL      
2    2 žlice    žuta    45 mL      
3    3 žlice    zelena    45 mL      
4    4 žlice    plava    45 mL     

Prilikom dodavanja dijete broji žlice šećera, kapljice boje, mjeri volumen vode. Žlicom ili staklenim štapićem miješa i radi otopinu (gdje je nestao šećer, što se dogodilo s bojom?). Ako se ne otopi sav šećer može se dodati još 1-2 žlice vode (ali u svaku čašicu isti volumen vode) i dobro promiješati.
Kad su otopine su spremne u veliku usku čašu dolijevati redom plavu, zelenu, žutu i crvenu otopinu šećera. Otopine je potrebno dolijevati pažljivo da se ne miješaju.
Rezultat
Pitanjima navesti djecu na zaključak da se zbog razlike u gustoći otopine ne miješaju. Na papiru nacrtati čašu i uputiti djecu da bojicama prikažu pokus.



ČAROBNI KUPUS (slika 2)

Kupusov sok potrebno je pripremiti ranije: crveni kupus se nareže i prokuha u smjesi alkohola i vode. Nakon što se ohladiti procijedi se sok u bocu, a kupus se baci.

Pribor: 6 visokih uskih čaša (ili epruveta), štapić za miješanje.

Materijali: kupusov sok,
kisele otopine: ocat, sok od naranče, limuna, ...
lužnate otopine: tekući deterđent, soda bikarbona u prahu, prašak za pecivo, ...
neutralne otopine: šećer, sol, ...

Priprema za pokus: Djecu pitati što je kiselo, upotrebljavaju li kiseline u svakodnevnom životu.ispitati boju kupusova soka u različitim tekućinama. Boja kupusa osjetljiva je na kiselost otopine. Kisele otopine obojiti će kupusov sok u crvenu boju, a lužnate otopine u žutu boju. Voda i neutralne otopine neće promijeniti ljubičastu boju kupusova soka.

POSTUPAK: u visoke čaše naliti 50 mL kupusova soka. U čaše dolijevati ili dodati prah i promiješati štapićem.
Promatrati promjene.
Napraviti tablicu u kojoj se unose promjene.
Zaključivanje.


Suradnja
Kao primjer možemo navesti suradnju DV Mali Princ i Kemijskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Djeca iz DV Mali princ sudjelovala su na predstavi „Čarolije u kemiji“ koja se već pet godina održava u organizaciji Kemijskog odsjeka PMF-a. Predstava je zamišljena kako bi se djeca zainteresirala za prirodne znanosti te ih se potaknulo na razmišljanja o pojavama koje ih okružuju. Tijekom predstave čarobnjak, vještica i njihovi pomoćnici prezentiraju djeci atraktivne pokuse i pozivaju ih na suradnju. (Slika 3)
U sklopu programa za darovitu djecu „Iskrice“ DV Mali Princ djeca su posjetila laboratorije KO te je organizirana mala radionica s bezopasnim pokusima u kojima su djeca mogla, obući bijelu kutu, svojim rukama napraviti pokuse i osjetiti kako je to biti kemičar. (Slika 4)
Suradnja se nastavlja te grupa studenata PMF-a provodi projekt „Znanstvene čarolije“ u sklopu kojih će s „Iskricama“ biti odrađeno nekoliko radionica iz područja biologije i kemije prilagođenih djeci predškolske dobi.

  Top free joomla themes